Добро утро, момичета! 
Лиа 
, ти приспиваш темата, аз я събуждам ... дано да има за кого да го правим. 
, ти приспиваш темата, аз я събуждам ... дано да има за кого да го правим. Днес кафето пристига тъкмо навреме,...
...а заедно с него идва и следващата част от превода на последната излъчена серия. 
ПРЕРАЗКАЗ НА 57 ЕПИЗОД
(Част 2)
Нарин не може да се пребори за контрола над Йозлем и тя се настанява при Ебру. Двете с нея си говорят.
ЙОЗЛЕМ: Наистина, снахо, няма да можем да ти се отплатим за всичкото добро, което правиш за нас.
ЕБРУ: Остави сега благодарностите. В действителност, хората, на които сме най-големи длъжници в момента се борят за живота в болницата.
ЙОЗЛЕМ: Да, права си, особено за Емине. Толкова много изтърпя заради Кендал, а Асъм, горкото дете само страдаше и си мълчеше...
ЕБРУ: Емине такива истини наговори на Кендал, никога не съм го очаквала от нея. Но тя е майка и е напълно права да защити низвергнатата си рожба, която без малко щеше да загуби. Ти самата знаеш колко много боли?
ЙОЗЛЕМ: Да, знам. И ти си имала още един син, нали, снахо?
ЕБРУ: Да, имах.
(Изнервена до краен предел заради това опасно, за нея, съжителство, Нарин на пръсти се приближава до вратата и надава ухо.)
ЙОЗЛЕМ: Когато чухме, че Мурат е умрял... че се е самоубил, дълго време не вярвахме. Най-вече - майка Кадрие. Тя с дни го чакаше и казваше, че един ден той ще си дойде. Макар да изглеждаше, че сякаш е приела смъртта му за истина. Но такова е майчиното сърце, по някакъв начин знае, усеща... Ти почувствала ли си нещо такова? Говоря за твоя син.
В "точния" момент Нарин влетява в стаята и прекъсва разговора. Ебру е изненадана от "визитата" и я пита какво има, а Нарин веднага е готова с благовидния предтекст: нека Йозлем да се преместела в нейната стая, тя щяла да спи на дивана в гостната. Йозлем, изглежда, много се забавлява със страха, който всява у Нарин и иронично й подхвърля, че е трогната от нейната обич и грижа, но предпочита да остане тук.
Ебру излиза, а Нарин "с вси сили" отново атакува и се опитва да "заключи с катинар" устата на Йозлем.
НАРИН: Чуй ме, Йозлем, какво се опитваш да направиш? Нали те предупредих какво ще ти се случи, ако кажеш нещо.
ЙОЗЛЕМ: Не разбирам нищо аз, глупава съм.
НАРИН: Ако нещо, уж неволно, се изплъзне от устата ти...
ЙОЗЛЕМ: Какво ще стане, ако се изплъзне?
НАРИН: Ще те убия.
ЙОЗЛЕМ: Благодарение на семейство Шамверди, със смъртта станахме "първи дружки". Както виждаш, тук смъртта ме дебне зад всеки ъгъл. Следващото, което ще ми кажеш е, че трябва да се страхувам, така ли е?
Ти се бой, Нарин, защото само аз ще реша кога да "пусна бомбата" и да разкажа всичко. Умирам си от радост като гледам как се гърчиш в момента. Кадрие ханъм има една приказка: "Страхът е най-големия убиец." Затова, страхувай се, Нарин! Страхувай се! А сега, лека нощ. И угаси лампата.
В конака завършва още един ден, тъжен, мрачен и неуютен, също като предишните. Белязан от поредния монолог на Ебру, в който мъдростта "говори" на разбираем, за всеки човек, език.
"Как бързо обръщаме гръб на хората, които ни обичат. Отказваме се от тях! В живота най-силно искаме да бъдем обичани, а после обръщаме гръб на любовта, която получаваме. Защо става така? Дали, защото си мислим, че заслужаваме нещо по-добро? Или пък, притежанието на тази любов ни е разглезило и не я оценяваме? Осъзнаваме стойността на любовта само, когато я загубим. Или, когато се страхуваме, че може да я загубим. А после се държим пак както преди. Игнорираме я. Сякаш, чувството да обичаш и да бъдеш обичан е огнено кълбо, което си прехвърляме един на друг и то изгаря в ръцете на този, който го поеме последен..."
На другата сутрин Ебру влиза при момичетата. Мая е будна и майка й отново се опитва да разговаря с нея за университета. Ебру настоява да не пропуска този шанс, но Мая отговаря, че не иска да учи и следващата година щяла да опита другаде. Ебру деликатно й подхвърля: ако се отказва заради парите, да не се тревожи, тя вече почти е намерила решение. Мая отрича, че проблемът е в липсата на средства, моли я да не я притиска повече и да я остави на мира. И Ада се събужда и уверява майка си, че с тази твърдоглава дъщеря, няма смисъл да си хаби думите.
И за капитан Оуз утрото не е леко. Той се чуди дали да събуди Дениз за закуска. После се отказва, защото не знае как да го направи и се страхува от реакцията на дъщеря си.
Сердар е видимо сънлив на масата, тъй като цяла нощ си е писал с Ада по телефона. Принцесата най-после сама се "излюпва" от леглото и ги удостоява с присъствието си, като на поздрава на баща си отговаря с пълно пренебрежение.
Кадрие ханъм се обажда на Емине и пита за състоянието на Асъм. Емине я успокоява, че вече е добре. Кадрие се старае да покаже загриженост и й казва, че ще изпрати Ръза в болницата, да занесе нещата, от които имат нужда.
Емине слиза за чай до болничното кафене, а в това време Асъм се събужда. И мислите му отново задълбават в кървящата рана, която носи в душата си.Той си спомня за жестокото и безмилостно отношение на Кендал към него, за отхвърлянето му като син. Това го подтиска и пак се отчайва до дъно. Момчето трескаво търси изход от своята безнадеждност и го намира в ножа, който вижда върху подноса с болничната закуска.
Заключен в тоалетната, Асъм мъчително се опитва да си пререже вените, въпреки, че не му достига сила. Емине се връща и, след като не намира сина си в стаята му, полудява от тревога. Тя хуква по коридорите на болницата и започва да го търси навсякъде, пита всеки срещнат дали е виждал момчето и най-после го открива. Заключената врата и майчиното сърце веднага й подсказват, че Асъм отново е решил да се самоубие.
Но Емине по-скоро би умряла, отколкото да допусне детето й само да отнеме живота, който тя му е дала.
ЕМИНЕ: Асъм! Асъм!
АСЪМ: Върви, майко, махни се!
ЕМИНЕ: Асъм, сине, отвори вратата!
АСЪМ: Дори не мога сам да сложа край на живота си... Дори и в това няма да успея!
ЕМИНЕ: Сине, умолявам те, отвори вратата!
АСЪМ: Майко, ако аз умра, всичко ще се нареди.
ЕМИНЕ: Момчето ми, заклевам те, за Бога! Моля те, отключи!
(Сякаш получила свръхчовешка сила свише, Емине най-после успява да изкърти вратата и се втурва към Асъм.)
...............................................
ЕМИНЕ: Асъм, детето ми! Ето, вземи го и режи! (Тя поставя ножа върху своята китка.) Ти си единственото нещо, което ме държи в този живот. Щом вече си взел това решение, помогни и на своята майка. И нека всичко да свърши! Веднъж ми беше казал: "Майко, това ли е краят?" Нека сега и веднага да дойде краят, сине!
АСЪМ: Майко, знаеш, че не мога да ти причиня нищо лошо. И никога не бих го направил.
................................................
ЕМИНЕ: Сине, не ме хвърляй в огъня на тази страшна болка - да загубя детето си! Всичко мога да изтърпя, всичко мога да понеса: само ти да си до мене! Не ни причинявай това - нито на себе си, нито на мене! Ние имаме нужда един от друг, ние не можем един без друг. Хвани ръката ми и никога повече не я пускай!
В конака закуската е сервирана, въпреки липсата на Емине и Мелек. Ясно е, че не се е разпъргавила "кралицата-майка" Нарин, а "гражданката" Ебру. Тя и Кадрие ханъм разговарят за следването на Мая. Ебру се оплаква от твърдоглавието на дъщеря си, която не иска да замине в университета, но през пропуснатата година щяла да посещава подготвителни курсове, за да не "загуби форма". Възрастната жена й казва, да не се притеснява за парите, баба Кадрие ще се погрижи. Ебру споделя, че непрекъснато се обвинява за това, как не може да осигури на дъщерите си това, от което имат нужда. После пита за Емине, дали са се чули по телефона с нея. Кадрие ханъм отговаря положително, но добавя, че гласът на Емине звучал много притеснено и разтревожено.
Слиза и Нарин и сяда "на готово" на масата. Ебру отбелязва колко хубаво ще бъде, ако и Баран се запише на курс заедно с момичетата. На следващата година може и той да се опита да влезе в университет. Нарин я срязва, че това не е нейна грижа.
Ебру най-невинно се опитва да я убеди. Казва й, че тъкмо ще ходи да подава документите им, защо да се разкарват двама души дотам. Неочаквано за нея, Нарин става агресивна и я назидава да се грижи само за своите дъщери и най-после да остави нейния син на мира. Ебру, изненадано я пита защо се държи така и какво иска да каже. Намесва се и Кадрие ханъм, която кара Нарин да отговори. Тя се оправдава, че синът й имал майка, която да мисли за неговите нужди.
Появява се и Кендал, който веднага забелязва напрежението на масата и започва да разпитва. Кадрие му обяснява, че и Баран може да се запише в подготвителните курсове. Агата е твърдо против, защото смята учението за "губи време". Той казва, че Баран няма нужда от университет, ще ходи с него във фабриката и работата ще го "изучи".
Кендал тръгва, а Ебру възмутено пита: какво ще прави едно дете във фабриката? Нарин невъздържано й напомня, да не се меси в техните семейни дела: да си гледа дъщерите и да няма грижа за бъдещето на Баран. Но Ебру не спира и продължава да се чуди, защо Нарин посред нощ е дошла в стаята й да говорят за образованието на Мая, а сега, когато става дума за Баран, се държи по този груб начин.
Като вижда, че положението става "напечено" Кадрие ханъм бързо отпраща Нарин в кухнята за чай и тежко въздъхва...
Кендал разговаря с доктора, който се чувства неловко, започва да увърта и казва само, че ситуацията е комплицирана. Но, бъдещият баща настоява да чуе истината, каквато и да е тя. Принуден да я каже, лекарят явно не спестява нищо за състоянието на детето, защото Кендал видимо изглежда зашеметен.
Той излиза от лекарския кабинет, шокиран и потресен, едва се държи на краката си. Отпуска се безжизнено на един стол в болничния коридор и напълно съсипан се разплаква.
По-късно, на входа на болницата, Кендал среща Емине и Асъм. Тримата се гледат продължително и мълчаливо, после Кендал тръгва.
Емине отвежда сина си в стаята, идва лекарят и им казва, че момчето вече е добре и може да се прибере у дома. Не пропуска да поговори с Асъм, съветва го да не опитва отново да си отнеме живота. Докторът го моли, да не тревожи и да не наранява майка си, която толкова много го обича, а Асъм обещава да не го прави повече.
Баран и Айше са пред болницата. Тя му благодари, задето през цялото време е бил с тях, но забелязва, че е подтиснат и го пита какво го измъчва. Той й разказва какво се е случило с Асъм и колко са го жегнали думите на Емине. Обвинява се, че той я е провокирал да избухне така, с проклетите подаръци - колата и костюма. Казва, че Емине е имала пълното право да му каже тези неща: кога е помислил за Асъм, кога му е обърнал внимание или го е взел със себе си!
Айше го успокоява и предлага да отиде да го види, но Баран отказва, защото се срамувал и нямал очи да погледне братовчед си. Айше продължава да му говори, че няма вина за случилото е, той никога не се е държал лошо с Асъм. Баран не е убеден: казва й, че не се е държал зле с него, но и никога не е бил особено любвеобвилен към Асъм.
В конака Нарин се приготвя за излизане, ще ходи на чаршията. Йозлем предпазливо наднича от стаята на Ебру и пита дали Кендал е излязъл от къщи. Кадрие я успокоява, че го няма, да дойде да закуси.
Йозлем разпитва за Емине и за Сибел, но свекърва й я подканя да побърза с яденето, защото Кендал може случайно да си дойде.
Кадрие ханъм не успява да изхвърли от ума си думите на Емине и съвестта много я мъчи. Споделя, че дълго е размишлявала и се срамува от себе си и заради другите от семейството. Много е голям техният грях към това, ощетено от природата, дете и трябва да дадат всичко от себе си, да направят дори и невъзможното, за да го изкупят.
Йозлем, уж невинно, но ехидно вметва, че това не е единственият грях на Шамверди...
(Следва продължение...)
Скрит текст:
Razgovor Ebru i Ozlem u sobi, na koji upada Narin:
O: Stvarno, šogorice, nitko ti se ne može odužiti za sve što radiš?
E: U stvari, ljudi kojima se ne možemo odužiti su sada u bolnici.
O: Da, Emine, istina je. Patila je zbog Kendala, a Asim je jadno dijete, dok je šutio …
E: Što je sve rekla Kendalu, nikad ne bih očekivala tako nešto od Emine. Ali majka je i u pravu je. I ti znaš kako je to.
O: Da, i ti si imala još jednoga sina, zar ne, šogorice?
E: Da, imala sam ga.
(Dolazi Narin i sluša razgovor)
O: Kad smo čuli da je Murat umro i počinio samoubojstvo, nismo povjerovali u to. Ni majka Kadriye nije povjerovala, sjećaš se, zar ne? Danima ga je čekala, govorila da će jednoga dana doći. Izgledalo je kao da smo to prihvatili. Ali to je majčino srce. Na neki način zna, osjeća. Jesi li ti osjetila takvo što? Mislim na tvoga sina.
I evo Narin koja uletava brzinom munje u Ebruinu sobu, pita Ebru što je, ova kaže neka Ozlem ide u njenu sobu, a ova će biti u dnevnom boravku, Ozlem kaže da kako ju puno voli i kako se brine o njoj i odbija ju. Odlazi Ebru iz sobe, a Narin i Ozlem vode još jedan u nizu svojih razgovora:
N: Slušaj me Ozlem. Što to pokušavaš napraviti? Zar ti nisam što će ti se dogoditi ako išta kažeš?
O: Ne razumijem ja ništa, glupa sam.
N: Ako ti išta pobjegne iz usta…
O: Što će biti ako pobjegne?
N: Ubit ću te.
O: Zahvaljujući obitelji Šamverdi smrt mi je postala suputnikom. Kako vidiš, smrt mi je na svakom uglu. Sad ćeš mi reći da bi se trebala bojati, zar ne? Ti se boji Narin, samo ja znam kada ću reći sve. Sviđa mi se gledati te kako se sada koprcaš. Kadriye je imala izreku: Strah je najveći ubojica. Zbog toga se boji Narin. Laku noć. I ugasi svijetlo.
Još jedan u nizu tužnih dana u konaku završava Ebruinim mudrostima:
'' Kako brzo okrećemo leđa onima koje volimo. Ignoriramo ih. U životu najviše želimo imati ljubav, a poslije joj okrećemo leđa. Zašto je to tako? Je li to zato što mislimo da zaslužujemo nešto bolje, ili jer od ljubavi postanemo razmaženi? Vrijednost ljubavi shvaćamo samo kada ju izgubimo. Ili kada mislimo da ćemo ju izgubiti i tada se ponašamo kao prije. Okrećemo leđa. Kao da je voljeti ili biti voljen vatrena lopta i u čijim rukama se nađe posljednja, u njima izgara. ''
Svanuo je novi dan u konaku Šamverdijevih. Ebru dolazi kod Maye i Ade u sobu, Maya je budna i Ebru želi ponovno razgovarati o fakultetu, Ebru ne želi da propusti takvu priliku, Maya govori da ne želi ići i da će već sljedeće godine negdje drugdje upasti. Ebru joj govori da ako ne želi zbog novaca, da će ona to već nekako riješiti i da se ne brine zbog toga. Maya govori da nije problem u novcima. Budi se Ada koja govori Ebru da se niti ne trudi, da ima tvrdoglavu kćer Na kraju Maya govori da ne inzistira više i da neće ići i njih ostaviti. Opet Ada počinje provocirati, kako ju je jako dirnuo ovaj njihov razgovor.
Kod Oguza sve po starom, htio je probuditi Deniz, ali je odustao, ne zna što bi i kako bi. Serdar pospan, do jutra se dopisivao s Adom. Dolazi Deniz koja sasvim ignorira Oguza koji joj govori dobro jutro.
Kadriye zove Emine da pita kako je Asim, je li dobro. Emine govori da je dobro, baba kaže da će poslati Rizu ako im što treba neka njemu kaže. Emine odlazi do kantine kupiti neke stvari, Asim se budi, prisjeća se očevoga odbijanja, vidi nož na poslužavniku s jelom, uzima ga i odlučuje si ponovno pokušati oduzeti život. Emine dolazi iz kantine, ali ne nalazi Asima u sobi, luđački ispituje sve po redu jesu li ga vidjeli, na kraju ga nalazi u WC-u u bolnici. Asim pokušava prerezati žile, ali nema dovoljno snage i ne uspijeva. Razgovor Asima i Emine u WC-u:
E: Asime! Asime!
A: Idi majko!
E: Asime, sine, otvori vrata.
A: Čak nisam u stanju ni da se sam ubijem. Čak ni to mi ne uspijeva.
E: Sine, molim te, otvori vrata.
A: Majko, ako umrem, sve će se srediti.
E: Sine, preklinjem te, za Boga miloga, molim te, otvori vrata.
(Emine nadljudskim snagama čupa vrata i ulazi u WC)
…………………..
E: Asime, sine. Uzmi ovo i prereži. (stavlja nož na svoje vene) Jedino što me drži na životu si ti. Kad si već tako odlučan, pomozi svojoj majci i neka se sve završi. Jednom si mi bio rekao: majko je li gotovo. Neka sada sve završi, sine.
A: Majko, ne mogu ti načiniti ništa nažao. Ionako mi ne uspijeva.
…………………………
E: Sine, nemoj da moram proživljavati bol zbog gubitka djeteta. Sve mogu podnijeti samo da si ti uz mene. Nemoj to napraviti ni sebi ni meni. Mi smo dovoljni jedan drugome. Primi me za ruku i nemoj me ostaviti.
U konaku, nema Emine i Melek, ali doručak je na stolu. Ne nije Narin digla dupe, nego Ebru. Ebru i Kadriye ponovno razgovaraju o faksu, Ebru kaže da je Maya tvrdoglava i da ne želi ići, pa će ići kao u školu/pripreme da ne zanemari obrazovanje, baba kaže da se ne brine za pare, sve će baka Kadriye srediti. Ebru kaže da se krivi jer ne može osigurati kćerima sve što bi željele. Ebru pita za Emine, jesu se čule, baba kaže da jesu, ali da je čula povrijeđenost u Emininom glasu. Dolazi i Narin za stol na gotovo, Ebru govori da bi i Baran mogao s curama da i njega upišu, da pokuša upisati sljedeće godine, Narin kaže da će se ona za to pobrinuti. Ebru govori da ona ionako ide, da nema potrebe da idu dvaput, ali Narin i dalje po svome, brini se o svojim kćerima, i više pusti moga sina na miru. Ebru se začudila nad ovime više, pa pita što joj to znači, ubacuje se i Kadriye i govori Narin neka odgovori, a ona govori da to znači da će se pobrinuti za svoga sina. Dolazi i Kendal koji pita što se zbiva, pa mu Kadriye govori da bi i Barana mogli upisati na pripreme, Kendal odgovara da nema potrebe za to, ide Baran u tvornicu s njim i učit će o poslu. Odlazi Kendal, a Ebru kaže da što ima dijete raditi u tvornici, a Narin opet spreman na napada da što nju briga za Baranovu budućnost i neka se brine za svoje kćeri i da se previše miješa. Ebru kaže da ju ne shvaća, da joj je u pola noći upala u sobu s pričom o Mayinom obrazovanju, a sada se tako ponaša kad je Baran u pitanju. Baba prekida raspravu i šalje Narin u kuhinju po čaj, sirotoj joj jako teško to palo.
Kendal je kod doktora, doktor malo okoliša i kaže samo da je situacija komplicirana, Kendal govori neka mu otvoreno kaže što je. Doktor govori Kendalu što se zbiva, a Kendal vrti u glavi Eminine riječi da Bog sve vidi. Izlazi Kendal sav u šoku iz ordinacije, jedva na nogama stoji i počinje plakati. Kasnije na hodniku sreće Emine i Asima, malo se gledaju pa Kendal odlazi. Asim i Emine odlaze u sobu i dolazi doktor koji im govori da je sve u redu, da Asim više ne pokušava to, da ne raskužuje majku koja ga toliko voli, i on govori da neće.
Baran i Ayše razgovaraju ispred bolnice. Ona mu se zahvaljuje jer je bio uz njih i pita ga što ga muči. On mu priča što se dogodilo i kako su ga pogodile Eminine riječi i da ih je baš potukla svojim riječima i da je sve to zbog prokletog auta i odijela i pita se kako nije pomislio na Asima kad je uzimao to. Ayše ga pita zašto ne ode vidjeti Asima, a on kaže da nema obraza nakon svega. Ayše govori da nije kriv, da se nije loše ponašao prema Asimu, a on kaže da nije, ali da ga i nije previše doživljavao.
U konaku, Narin se sprema za izlazak, ide kao na čaršiju. Viri Ozlem i Ebruine sobe i pita jel Kendal otišao, baba kaže da je otišao i da može za stol. Ova sirota umire od gladi i raspituje se i za Emine i Sibel. Baba ju požuruje da brže jede da se ne bi Kendal slučajno vratio. Babu jadnu pere ju savjest zbog Emininih riječi, kako nije razmišljala o tome, jako se srami, velik je njihov grijeh i da moraju dati sve od sebe da otplate taj grijeh, a Ozlem prokomentira da nije to jedini grijeh.
ИЗТОЧНИК:Forum.hrRazgovor Ebru i Ozlem u sobi, na koji upada Narin:
O: Stvarno, šogorice, nitko ti se ne može odužiti za sve što radiš?
E: U stvari, ljudi kojima se ne možemo odužiti su sada u bolnici.
O: Da, Emine, istina je. Patila je zbog Kendala, a Asim je jadno dijete, dok je šutio …
E: Što je sve rekla Kendalu, nikad ne bih očekivala tako nešto od Emine. Ali majka je i u pravu je. I ti znaš kako je to.
O: Da, i ti si imala još jednoga sina, zar ne, šogorice?
E: Da, imala sam ga.
(Dolazi Narin i sluša razgovor)
O: Kad smo čuli da je Murat umro i počinio samoubojstvo, nismo povjerovali u to. Ni majka Kadriye nije povjerovala, sjećaš se, zar ne? Danima ga je čekala, govorila da će jednoga dana doći. Izgledalo je kao da smo to prihvatili. Ali to je majčino srce. Na neki način zna, osjeća. Jesi li ti osjetila takvo što? Mislim na tvoga sina.
I evo Narin koja uletava brzinom munje u Ebruinu sobu, pita Ebru što je, ova kaže neka Ozlem ide u njenu sobu, a ova će biti u dnevnom boravku, Ozlem kaže da kako ju puno voli i kako se brine o njoj i odbija ju. Odlazi Ebru iz sobe, a Narin i Ozlem vode još jedan u nizu svojih razgovora:
N: Slušaj me Ozlem. Što to pokušavaš napraviti? Zar ti nisam što će ti se dogoditi ako išta kažeš?
O: Ne razumijem ja ništa, glupa sam.
N: Ako ti išta pobjegne iz usta…
O: Što će biti ako pobjegne?
N: Ubit ću te.
O: Zahvaljujući obitelji Šamverdi smrt mi je postala suputnikom. Kako vidiš, smrt mi je na svakom uglu. Sad ćeš mi reći da bi se trebala bojati, zar ne? Ti se boji Narin, samo ja znam kada ću reći sve. Sviđa mi se gledati te kako se sada koprcaš. Kadriye je imala izreku: Strah je najveći ubojica. Zbog toga se boji Narin. Laku noć. I ugasi svijetlo.
Još jedan u nizu tužnih dana u konaku završava Ebruinim mudrostima:
'' Kako brzo okrećemo leđa onima koje volimo. Ignoriramo ih. U životu najviše želimo imati ljubav, a poslije joj okrećemo leđa. Zašto je to tako? Je li to zato što mislimo da zaslužujemo nešto bolje, ili jer od ljubavi postanemo razmaženi? Vrijednost ljubavi shvaćamo samo kada ju izgubimo. Ili kada mislimo da ćemo ju izgubiti i tada se ponašamo kao prije. Okrećemo leđa. Kao da je voljeti ili biti voljen vatrena lopta i u čijim rukama se nađe posljednja, u njima izgara. ''
Svanuo je novi dan u konaku Šamverdijevih. Ebru dolazi kod Maye i Ade u sobu, Maya je budna i Ebru želi ponovno razgovarati o fakultetu, Ebru ne želi da propusti takvu priliku, Maya govori da ne želi ići i da će već sljedeće godine negdje drugdje upasti. Ebru joj govori da ako ne želi zbog novaca, da će ona to već nekako riješiti i da se ne brine zbog toga. Maya govori da nije problem u novcima. Budi se Ada koja govori Ebru da se niti ne trudi, da ima tvrdoglavu kćer Na kraju Maya govori da ne inzistira više i da neće ići i njih ostaviti. Opet Ada počinje provocirati, kako ju je jako dirnuo ovaj njihov razgovor.
Kod Oguza sve po starom, htio je probuditi Deniz, ali je odustao, ne zna što bi i kako bi. Serdar pospan, do jutra se dopisivao s Adom. Dolazi Deniz koja sasvim ignorira Oguza koji joj govori dobro jutro.
Kadriye zove Emine da pita kako je Asim, je li dobro. Emine govori da je dobro, baba kaže da će poslati Rizu ako im što treba neka njemu kaže. Emine odlazi do kantine kupiti neke stvari, Asim se budi, prisjeća se očevoga odbijanja, vidi nož na poslužavniku s jelom, uzima ga i odlučuje si ponovno pokušati oduzeti život. Emine dolazi iz kantine, ali ne nalazi Asima u sobi, luđački ispituje sve po redu jesu li ga vidjeli, na kraju ga nalazi u WC-u u bolnici. Asim pokušava prerezati žile, ali nema dovoljno snage i ne uspijeva. Razgovor Asima i Emine u WC-u:
E: Asime! Asime!
A: Idi majko!
E: Asime, sine, otvori vrata.
A: Čak nisam u stanju ni da se sam ubijem. Čak ni to mi ne uspijeva.
E: Sine, molim te, otvori vrata.
A: Majko, ako umrem, sve će se srediti.
E: Sine, preklinjem te, za Boga miloga, molim te, otvori vrata.
(Emine nadljudskim snagama čupa vrata i ulazi u WC)
…………………..
E: Asime, sine. Uzmi ovo i prereži. (stavlja nož na svoje vene) Jedino što me drži na životu si ti. Kad si već tako odlučan, pomozi svojoj majci i neka se sve završi. Jednom si mi bio rekao: majko je li gotovo. Neka sada sve završi, sine.
A: Majko, ne mogu ti načiniti ništa nažao. Ionako mi ne uspijeva.
…………………………
E: Sine, nemoj da moram proživljavati bol zbog gubitka djeteta. Sve mogu podnijeti samo da si ti uz mene. Nemoj to napraviti ni sebi ni meni. Mi smo dovoljni jedan drugome. Primi me za ruku i nemoj me ostaviti.
U konaku, nema Emine i Melek, ali doručak je na stolu. Ne nije Narin digla dupe, nego Ebru. Ebru i Kadriye ponovno razgovaraju o faksu, Ebru kaže da je Maya tvrdoglava i da ne želi ići, pa će ići kao u školu/pripreme da ne zanemari obrazovanje, baba kaže da se ne brine za pare, sve će baka Kadriye srediti. Ebru kaže da se krivi jer ne može osigurati kćerima sve što bi željele. Ebru pita za Emine, jesu se čule, baba kaže da jesu, ali da je čula povrijeđenost u Emininom glasu. Dolazi i Narin za stol na gotovo, Ebru govori da bi i Baran mogao s curama da i njega upišu, da pokuša upisati sljedeće godine, Narin kaže da će se ona za to pobrinuti. Ebru govori da ona ionako ide, da nema potrebe da idu dvaput, ali Narin i dalje po svome, brini se o svojim kćerima, i više pusti moga sina na miru. Ebru se začudila nad ovime više, pa pita što joj to znači, ubacuje se i Kadriye i govori Narin neka odgovori, a ona govori da to znači da će se pobrinuti za svoga sina. Dolazi i Kendal koji pita što se zbiva, pa mu Kadriye govori da bi i Barana mogli upisati na pripreme, Kendal odgovara da nema potrebe za to, ide Baran u tvornicu s njim i učit će o poslu. Odlazi Kendal, a Ebru kaže da što ima dijete raditi u tvornici, a Narin opet spreman na napada da što nju briga za Baranovu budućnost i neka se brine za svoje kćeri i da se previše miješa. Ebru kaže da ju ne shvaća, da joj je u pola noći upala u sobu s pričom o Mayinom obrazovanju, a sada se tako ponaša kad je Baran u pitanju. Baba prekida raspravu i šalje Narin u kuhinju po čaj, sirotoj joj jako teško to palo.
Kendal je kod doktora, doktor malo okoliša i kaže samo da je situacija komplicirana, Kendal govori neka mu otvoreno kaže što je. Doktor govori Kendalu što se zbiva, a Kendal vrti u glavi Eminine riječi da Bog sve vidi. Izlazi Kendal sav u šoku iz ordinacije, jedva na nogama stoji i počinje plakati. Kasnije na hodniku sreće Emine i Asima, malo se gledaju pa Kendal odlazi. Asim i Emine odlaze u sobu i dolazi doktor koji im govori da je sve u redu, da Asim više ne pokušava to, da ne raskužuje majku koja ga toliko voli, i on govori da neće.
Baran i Ayše razgovaraju ispred bolnice. Ona mu se zahvaljuje jer je bio uz njih i pita ga što ga muči. On mu priča što se dogodilo i kako su ga pogodile Eminine riječi i da ih je baš potukla svojim riječima i da je sve to zbog prokletog auta i odijela i pita se kako nije pomislio na Asima kad je uzimao to. Ayše ga pita zašto ne ode vidjeti Asima, a on kaže da nema obraza nakon svega. Ayše govori da nije kriv, da se nije loše ponašao prema Asimu, a on kaže da nije, ali da ga i nije previše doživljavao.
U konaku, Narin se sprema za izlazak, ide kao na čaršiju. Viri Ozlem i Ebruine sobe i pita jel Kendal otišao, baba kaže da je otišao i da može za stol. Ova sirota umire od gladi i raspituje se i za Emine i Sibel. Baba ju požuruje da brže jede da se ne bi Kendal slučajno vratio. Babu jadnu pere ju savjest zbog Emininih riječi, kako nije razmišljala o tome, jako se srami, velik je njihov grijeh i da moraju dati sve od sebe da otplate taj grijeh, a Ozlem prokomentira da nije to jedini grijeh.
Актрисата Хилял Алтънбилек в доста необичайно и изкушаващо обкръжение... 
Но, едва ли тази изящна фигура се "отглежда" с баклавички? 
Явно и местните майстори на източни сладости от Шанлъурфа си падат по "сладкишчето" Йозлем... 
Е, на Нарин то доста й нагарча, ама нейсе... 
Явно и местните майстори на източни сладости от Шанлъурфа си падат по "сладкишчето" Йозлем... Е, на Нарин то доста й нагарча, ама нейсе... Пожелавам ползотворен и приятен ден на всички, които ще се отбият тук! 
заповядайте в 
Разчувствах се от думите на Емине към Асъм след втория му опит за самоубийство 
Защото, именно тя е тази възраждаща сила, която е съхранила човешкия живот през хилядолетията...
Браво на този талантлив и всеотдаен екип! 
Не съм привърженичка на нелепите суперлативи, но днес съм склонна да се съглася с определението, което медиите в Турция дават на сериала: 
Дано Дениз не им "размъти водата... 
А дано Денис свърши нещо добро, като им попречи 
Много прилича изведнъж на Йозлем като се кипреше 